Neki časnici 3. bataljona 738. puka 118. divizije Wehrmachta, koji su u siječnju 1944. zauzeli hrvatski otok Brač, očito su imali dovoljno vremena i hrabrosti da proizvedu neke od najčudnijih hrvatskih maraka.
Pod izlikom da žele pomoći siromašnima na otoku, kojima su željeli dati povlastice, došli su na ideju izdavanja markica. Za razliku od sličnih publikacija otoka Hvara i Korčule, geneza bračkih marki je dobro poznata.
U drugoj polovici travnja 1944. dvojica časnika njemačke postrojbe poslana su u Dubrovnik iz Nerežišća, glavnog grada na otoku Braču. U pratnji terenskog žandarma zapovjednika mjesta, posjetili su poznatog filatelistu Erwina Zwergera i zamolili ga za savjet kako stvoriti filatelistički besprijekorni dobrotvornu marku za otok Brač.
Sutradan su gospoda obišla tiskaru "Jadran" i zatražila da tiskara u najkraćem roku izradi izdanje maraka od 5 ili 6 vrijednosti. Kao predložak za ilustracije o namjenskim markama, trebala bi poslužiti donesena razglednica otoka.
Tiskara je odbacila taj zahtjev s obrazloženjem da su tehnički nesposobni i da nemaju dopuštenje za ispisivanje pečata. Dvojica su tada nestala i vratila se u popodnevnim satima s pojačanjem od zapovjednika mjesta i podnijela pismenu naredbu, koja je tiskari izručena pod prijetnjom pravnog postupka ako nebi bi načinila željene marke.
Budući da tiskara iz tehničkih razloga zbilja nije bila u mogućnosti proizvesti etikete, promijenili su plan i odlučili proizvesti pretiske za koje su, naravno, bile potrebne originalne marke.
Za ovo nije bilo moguće uzeti njemačke marke, zato što je to izričito iz O.K.W. bilo zabranjeno.
|