|
Tijekom 1943.godine osnovana su u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dva posve nova ministarstva, bez presedana u dotadašnjoj najvišoj upravi države. Naime, najprijeje u proljeće osnovano Ministarstvo skrbi za postradale krajeve sa zadaćom da skrbi o postradalimm osobama s područja zahvaćenih ratnim pustošenjem, a nakon pada Italije, u jesen 1943. godine osnovano je Ministarstvo za oslobođene krajeve, s ciljem uspostave uprave i obnove civilnog života u obalnom pojasu s kojega su se povukli Talijani. Ova ministarstva se u svome djelokrugu djelomično i dodiruju, jer u onim dijelovimao balnog pojasa gdje nije bilo moguće, zbog partizanske kontrole i ratniho peracija, održati ili uspostaviti upravne ustanove Nezavisne Države Hrvatske, svoj djelokrug je ostvarivalo Ministarstvo skrbi za postradale krajeve. Područni uredi Ministarstva za oslobođene krajeve, čiji se rad treba odvijati u obalnom području Nezavisne Države Hrvatske, zbog razloga političke i vojne naravi ili nisu mogli započeti svoj rad kroz duže razdoblje i u planiranom opsegu ili ga na predviđenom području rada nisu mogli obavljati neometano. Osnutak i razvoj ustanove, njezin ustroji problemi koje je rješavala, pokazuju kako se radio veoma burnom i osjetljivom razdoblju, ne samo u vojnom i političkoms mislu, veći u održavanju svakodnevnog života. Ministarstvo za oslobođene krajeve Nezavisne Države Hrvatske (MOKNDH) osnovano je, dakle, tek nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943.godine i razvrgnuća Rimskih ugovora, po kojima je dio jadranske obale još 6.4.1941. godine pripojen teritoriju Kraljevine Italije, tada još od Kraljevine Jugoslavije (Nezavisna Država Hrvatska je tek nastala 4 dana kasnije, 10.4.1941).
Objavivši da Nezavisna Država Hrvatska razvrgava Rimske ugovore Poglavnik dr. Ante Pavelić je proglasio pripajanje tih krajeva državnom prostoru Nezavisne Države Hrvatske, te je u smislu "uspostavljanja, uređenja i pravilnog poslovanja državne uprave, državnihi samoupravnih oblasti, ustanova i poduzeća" 3. studenoga 1943. godine ustanovljeno ovo Ministarstvo i definirano odgovarajućom zakonskom odredbom. Prije proglašenja zakonske odredbe o Ministarstvu za oslobođene krajeve za područje s kojega su se povukli Talijani, bio je 10. rujna 1943. godine imenovan i poseban ministar za privremeno vođenje izvanrednih poslova u vezi s pripojenjem oslobođenih krajeva. Djelovao je pod nazivom ministra za oslobođene krajeve u Dalmaciji. Funkciju je obnašao Edo Bulat, koji jen a sličnoj funkciji bio 1941. godine prije proglašenja Rimskih ugovora, kao ministar za Dalmaciju.
|
|
Osnutkom ovog Ministarstva imenovan je njegovim ministrom i tu je dužnost obnašao do njegova ukinuća. Naredbom o unutarnjem uređenju Ministarstva za oslobođene krajeve u njemu je uspostavljeno tajništvo ministra i upravni odsjek. Istom naredbom bilo je predviđeno i eventualno uspostavljanje drugih potrebnih odsjeka .O tome nema sačuvanih kasnijih naredaba, pa su se očito takvi odsjeci (ili odjeli) formirali "u hodu". To su ured ministra, opći odjjel, vojni odjeliI, a kao najznačajniji, gospodarsko-opskrbni odsjek. Međutim, većinom se odsjeci pojavljuju tek sporadično i njihovo je kontinuirano djelovanje upitno, a sustavno se može pratiti samo rad gospodarsko-prehrambenog odsjeka ustanovljenog koncem 1943. godine. O vojnome odjelu postoje i podacida je djelovao iz Splita. Međutim, kada se radio ustroju Ministarstva, ne smiju se izostaviti glavarstva građanske uprave, koja čine njegov integralni dio sa statusom područnih ureda i kojima su za sjedišta određeni Sušak-Rijeka i Split. Uz ta glavarstvau Zagrebu su djelovalii uredi glavara građanske uprave - ured glavara za Dalmaciju i ured glavara zapodručje Sušak-Rijeka. U poslove nabave hrane za oslobođene krajeve bila je uključena od studenoga 1943. godine do ožujka 1944. godine "Zajednica za prehranu i opskrbu oslobođenih krajeva", kao samostalna ustanova osnovana, najvjerojatnije, po Ministarstvu za oslobođene krajeve. S njezinim nestankom u ožujku1944. godine pojavila se "Poslovnica za prehranu i opskrbu pučanstva u oslobođenim krajevima", kao pomoćni organ gospodarsko-opskrbnog odsjeka Ministarstva, koja je najvjerojatnije preuzela dotadašnje poslove Zajednice.
Teritorij za koje je Ministarstvo nadležno nalazio se u tzv. obalnome pojasu, u krajevima s kojih su se povukli Talijani, pa je trebalo preciznije definirati taj prostor. Tusu se zakonske odredbe našle u stanovitom razmimoilaženju sa stvarnom situacijom. Najprije je prostor oslobođenih krajeva definiran odredbomo osnutku Ministarstva, kao "područje bivše Kraljevine Dalmacije prema njezinim granicama nadan 25. srpnja 1914.godine; područjeu pravnih kotara : Trebinje, Bileće, Ravno, Stolac, Čapljina, Ljubuški, Bosansko Grahovo, Gospić, Senj, Novi-Vinodol, Crikvenica, Sušak, Čabari Delnice; područje gradova Senj, Gospić, Sušak; područje grada i kotaraRijeka; područje bivše markgrofovije Istre koje je u sastavu Nezavisne Države Hrvatske,te ona područja koja bi nakon što ova zakonska odredba dobije zakonsku snagu ušla u s-stav Nezavisne Države Hrvatske". Da bi se na tome prostoru djelatnost Ministarstva mogla ostvariti, 3. studenoga 1943.godine osnovani su i područni uredi koji su smatrani sastavnim dijelovima Ministarstva - to su glavarstva građanske uprave,uredi kojima su rukovodili kao područni djelatnici (organi)ministra zao slobođene krajeve glavar igrađanske uprave.
Međutim, već Naredbom ministra o djelokrugu glavara građanske uprave u oslobođenim krajevima od 29.studenoga1943.godine,definicijom njihove mjesne na-ležnosti smanjeno je područje obuhvaćeno pojmom oslobođenih krajeva. Tak oje za Glavarstvo građanske uprave u Sušak-Rijeci, sa sjedištem u Sušaku- Rijeci, predviđen djelokrug na području velike župe Vinodoli Podgorje,upravnih kotareva Rijeka, Sušak, Rab, Čabar, gradova Rijeka, Sušak i Bakar te bivše markgrofovije Istre u dijelu koji je u sastavu Nezavisne Države Hrvatske, a za Glavarstvo građanske uprave za Dalmaciju u Splitu, na području velikih župa Dubrava, Cetina, Bribir, Sidraga i Ravni kotari i upravnog kotara Metković. Međutim, i ovaj je prostor zapravo bio manji, jer i ako predviđena za uključenje u državnopravni okvir Nezavisne Države Hrvatske, područja Istre, Kvarnera, Rijeke, Sušaka, Bakra, Kastva, Čabrai Krka potpala su pod novoosnovanu njemačku "Operativnu zonu Jadransko primorje (Operative zone Adriatisches Küstenland), zajedno s pokrajinama Furlanijom, Trstom, Goricom i Ljubljanom. Na tom su području Nijemci preuzeli i upravnu vlast, a ustupkom prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj omogućeno je tek djelovanje "Upravnog povjereničtva Sušak-Krk". Ono je obuhvatilo kotareve Sušak, Kastav, Čabar i Krk te grad Bakar odnosno područje koje je Italija anektirala 1941. godine. Time je područje djelovanja "Glavarstva Sušak-Rijeka" svedeno na područje velike župe Vinodoli Podgorje.
Slijedom vojnih i političkih prilika, Glavarstvo građanske uprave u Sušak-Rijeci djelovaloj e iz Zagreba i to putem "Ureda glavara građanske uprave Sušak-Rijeka", a potom je u veljači 1944. godine uspostavljen rad Glavarstva iz Kraljevice, ali samo preko zamjenika glavara građanske uprave Jurja Kamenarovića. U Zagrebu je ostao djelovati Ured glavara građanske uprave Sušak-Rijeka" na čelu s Oskarom Turinom. Početak djelovanja Glavarstva Sušak-Rijeka na terenu vezanje uz uspostavu vojne kontrole i vlasti Nezavisne Države Hrvatske odnosno uspostavu državnih i samoupravnih oblasti na području velike župe Vinodol i Podgorje .Od polovice veljače 1944. godine pod kontrolom su bili kotarevi Senj, Novi, Crikvenica i Kraljevica, u zaleđu Otočac i Brinje, a potom je uspostavljen i rad same velike župe Vinodol i Podgorje. S obzirom da je osnutkom Glavarstva bilo planirano uspostavljanje hrvatskih institucija napodručju Kvarnera i u Istri, a što se izjalovilo osnutkom "Operativne zone Jadransko primorje", Glavarstvo građanske uprave Sušak-Rijeka u Kraljevici uskoro je prestalo djelovati. Iako se takva situacija smatrala privremenom, ured Oskara Turine ostaoje u Zagrebu,ali je njegova djelatnost zapravo zamrla.
Konačno, u svome izvješćusa sjednice državne vladeod 14. siječnja 1944. godine ministar Bulat skrenuoje pozornostn a činjenicu, da bez obzira na sve poduzete mjere, u obalno područje ne stižu dostatne količine hrane, jer jeu proteklih 5 mjeseci pučanstvo primilo 50 vagona razne hrane, dok mu mjesečne potrebe samo za krušaricama iznose 300 vagona. Opskrbu obalnog pojasa trebalo je srediti u sljedećoj godini. Stoga su na susretu odnosno pregovorima mješovitog njemačko-hrvatskog povjerenstva, koji je otpočeo u Trstu 12. siječnja 1944. godine ,s hrvatske strane sudjelovale i osobe uključene u rješavanje problema opskrbe hranom (na čelu hrvatske delegacije bio je Vilim Bačići z Ministarstva vanjskih poslova, a ostali sudionici su bili predstavnici MOK-a, ZEMPRO-a, Hrvatske državne banke, Glavnog ravnateljstva hrvatskih državnih željeznica, Odsjeka za vanjsku trgovinu Ministarstva obrta, veleobrta i trgovine, Državne riznice, Ministarstva unutarnjih poslova, Ureda glavara građanske uprave Sušak-Rijeka, a s njemačke strane predstavnici područja "Adriatisches Küstenland (na čelu s dr.Rainerom).
lako nisu sačuvani detalj ni zapisnici tih sastanaka, ondje su, sudeći po preostalimr elevantnim spisima, dogovoreni detalji oko nabave hranei z Njemačke i njezinojd opremi u hrvatske luke preko Trsta i Sušaka-Rijeke,pa se od početka 1944. godine taj koridor koristi intenzivnije u opskrbi obalnog pojasa. Njime je trebalo razvesti po hrvatskim lukama ražnabavljenu u Njemačkoj, a realizirano je kroz duže razdoblje, od početka godine do mjeseca svibnja 1944. godinene što manje od 2000 tona, štoj e opet bilo manje od planiranih 5000 tona. Poslove prijevoza njemačke raži koordinirali su u Trstu i Rijeci povjerenik za nadzor prijevoza Miro Šimunović i povjerenik Othmar von Slawik. Sam prijevoz obavljala je njemačka željeznica, u Rijeci-Sušak u špedicija Katić ,a u Trsta špedicija Lassen & Co., a zatim različiti brodovi obalom. U veljači je u opskrbu preko Trsta i Rijeke bila uključena i Kraljevica (osim Šibenika i Splita) ,a potom i Senj, budući da je tada oživljen rad velike župe Vinodol-Podgorje, nakon potiskivanja partizana s tog područja, a na koncu i Zadar. Na koridoru koji je koristio "bosansku prugu"- od Broda do Mostara - na mjestu pretovara robe u Bosanskom Brodu djelovao je također ured za koordinaciju poslova (tu se prelazilo na uskotračnu prugu)podn azivom - "Ured za nadzor pretovara Ministarstva za oslobođene krajeve - Bosanski Brod".
Pravni temelj za uspostavu Velike župe Raša bila je reorganizacija Velikih županija 5. srpnja 1944., ali bez imenovanja glavnog grada Velike župe Raša.
Nezavisna Država Hrvatska mogla je samo formalno osnovati Veliku župu Raša, budući da je kapitulaciju Italije na području koje je Kraljevina Italija dobila od Kraljevine Jugoslavije njemački III. Reich već preuzeo 1. listopada 1943. kontrolu i to nad cijelim Istarskom poluotok, gradovima Rijeka, Sušak, Bakar, Kastav, Čabra te otoku Krku. Te hrvatske teritorije su bile uključene u "Operativnu Zonu Jadransko Primorje" ("OZAK") skupa sa talijanskim pokrajinama Furlanijom, Trstom i Goricom te do kapitulacije Italije od Talijana okupiranoj slovenskoj pokrajini Ljubljana.
Vrhovni povjerenik "Operativne Zone Jadransko Primorje" je postao 1. listopada 1944 godine guverner Koruške Friedrich Rainer, koji je dao nalog da se "Operativna Zona Jadransko Primorje" deitalizira. Imena mjesta, ulica i institucija su bila germanizirana, talijanske škole i banke zatvorene.
30. listopada 1943. godine formirano je "Upravno Povjereničtvo Susak-Krk" iz područja oko grada Sušaka i otoka Krka.
Povjereničtvo je bilo podređeno hrvatskom zamjeniku pokrajine Fiume (Rijeka). Bila je to svojevrsna tampon zona između "Operativne Zone Jadransko Primorje" i Nezavisne Države Hrvatske.
Njemačke vojne jedinice u hrvatskom dijelu "Operativne Zone Jadransko Primorje" imale su pod zapovjedništvom jedinice Zemljanske zaštite, koje su činile lokalno hrvatsko stanovništvo.
1. Istarska Dombobranska Pukovnija Nezavisne Države Hrvatske sa sjedistem u Sušku je bila isto ukljućena u njemačke vojne jedinice "Operativne Zone Jadransko Primorje".
Iz nekih njemačkih aktivnosti kao naprimjer ukudanjem talijanskog jezika u školama i uvođenjem hrvatskog jezika se može zaključiti da je III. Reich planirao reintegraciju područja "Operativne Zone Jadransko Primorje" u Veliku župu Rašu Nezavisne Države Hrvatske.
Tijek rata je spriječio taj povratak, kao i povratak Sandžaka i Boke Kotorske od strane III. Reicha.
|
