|
Zadar je bio dio Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije unutar K.u.K. monarhije sve do 1918 godine.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata su srpski okupatori u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, - kasnije preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju - pokušali raskomadati hrvatski teritorij do te mjere da su stvarali razne umjetne granice koje su Hrvatsku podijelile na više djelova.
Bivši srbijanski ministar vanjskih poslova - sada ministar vanjskih poslova nove države (Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca) -
Srbin Nikola Pašić poklonio je Talijanima po Rapalskom sporazumu iz 1920 godine uz druga hrvatska područja i grad Zadar.
Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske i pregovora između Talijana i Hrvata, Nezavisna Država Hrvatska morala je prepustiti Talijanima još nekoliko područja oko Zadra.
Nakon talijanske kapitulacije 1943. godine, većina hrvatskih teritorija koje su okupirali Talijani vratila se u Nezavisnu Državu Hrvatsku.
U slučaju Zadra, je to bilo drugačije. Nakon primirja Badoglijeve vlade sa savezničkim snagama u rujnu 1943., njemački Wehrmacht je okupirao prethodno talijansko okupirana područja u hrvatskoj Dalmaciji, Grčkoj i otocima Egejskog mora i Dodekaneza.
Područje grada Zadra zadržalo je status eksklave koji je dobio u mirovnom sporazumu iz 1920. godine u Parizu i za kojeg je bio "zaslužan" jugo-srbijanski ministar vanjskih poslova Nikola Pašić.
Civilne su vlasti ostale pod njemačkom kontrolom i radile su s ograničeno sa vezom sa Italijom.
U nedostatku novih talijanskih poštanskih maraka, izdavanje vlastitih markica za Provinzialpost (Landespost) Zadar je bilo odobreno s njemačke strane, uz naputak da se pretiskaju stare talijanske marke.
Njemačke vlasti su nadzirale promet i tiskaru, budući da su sve talijanske policijske postrojbe raspuštene i razoružane. Otisak je propisao njemačko vojno zapovjedništvo.
|
